Let's get rocked

Ovu san Ozzyevu pismu pivala kad san došla isprid kuće! Sve san suside probudila, ali niko se nije ljutija na mene, jer san in svima nedostajala (ma moš mislit).



Da, da jutros san stigla u Split! srce mi je lupalo neopisivo kad san ugledala taj grad pod Marjanom iz katamarana! Sada shvaćan koliko san vezana uz to misto, to je nešto šta bi svako triba doživit, isti feeling ka' utakmice hrvatske reprezentacije na svjetskom prventsvu!
Srce mi kuca za taj grad, jer on je dio mene, dio mog života i doma je najbolje...

- najlipši grad na svitu

Ja i nisan osoba koja u postovima piše o svom životu, ono šta mi se događalo, kad san se probudila i šta san radila po cile dane, ja uglvnom složin neku priču ili sastav ili pismu i sl. Ali san iman obvezu da to opišen jer san dobila zadatak od mog vrlo dragog blogera SLASHA- zvani Baka, kojeg san doli i upoznala da sve to opišen. Pa evo iden....:naughty:



u Bolu san bila pet dana, šesti san išla ća... bla bla- ovo meni ne ide- Nego, lipo je to misto i sad je prepuno turista, plaže su vrhunske, a zlatni rat da ne govorin, iako san se samo jedan put tamo okupala i to navečer sa svojoj drugaricon šta tamo radi i Slashon i još jednin Peron- koje ovin puten pozdravljan! Onda mi je doša i najbolji prijatelj, momak od te moje prije koja se zove Ana! Mihovil se zove, ali ja ga zoven gay- iako je on daleko od toga- on je od milja MOJ GAY! ma on je pravi momak, vrhunska osoba! Uglavnom išli smo vani- Ja, Miho, Ana, Baka, Pero, e i Toni- koji je mislija da san ja psihotični ubojica! Ej ja?!? to je bila uglavnom zabava na plaži uz nešto pića šta su oni pili (vina od 14,99). Ma bilo je predobro, samo ja san opet imala jednu malu nezgodu :) Nakon šta san se napokon potpuno oporavila nakon pada s motora ja san iako san bila u starkama skočila s mola, a kako je bila oseka razbila san petu, tako da danas nemogu stat na nogu. Ali neka, gušt je bija zaletit se u starkama, rebama i majici....




Evo ne mogu virovat vata me nostalgija za skokon, ali ipak ne bi se vratila doli, dosta je za ovo lito! Ljudi iz "gornje Dalmacije" su mi previše nedostajali, Black, Jazz, Obojena- sva mista na kojima uživan ovo lito i na kojin nastavljan uživat, sve dok ne počne učenje za popravni... eeee

- poljudska ljepotica

Ali u glavi su mi sad samo ove pisme:

".... obozavan grad u kojen svi su face
i u kojen najveće face za dva dana budu štrace
di svi nose oakley cvike svak bi piva i svira
obožavan ovaj grad di svak je žrtva nekog đira
di vlada temperament i malo je razuma
navuka san se skroz na splitsko stanje uma...:cerek:"

"... i evo me doma, dobre volje san odma na materinoj spizi...:njami:"

Lipo je opet bit ode.... "lijepo, lijepo neopisivo..."

evo i slika najlipšeg sela na svitu:
- Dugopolje

Nakon dugo dugovrimena, sitila san se i ja dobre teme za raspravu, a da nije glazba ili poezija ili nešto slično!
Nemam pojma kako sam se njih sitila, ali eto dogodilo se. Potpuni stranci! Larry Appleton i Balki Bartokomous! Ko se njih sića? Pa ajde da napišem nešto za one koji nemaju pojma o čemu ja sad tu blebećem. Kad sam bila vrlo mala ova serija se vrtila na tv-u. Riječ je o klasičnoj američkoj humorističkoj seriji (situation comedy) poput mnogih drugih i danas poznatih (Friends i sl...).



Radnja je zapravo vrlo glupa.(iako se baš svega ne sićan, ali san ih obožavala) Larry (Mark Linn-Baker) živi u malom stančiću u Chicagu i novinar je (ili fotograf) dnevnih novina Chicago Times. A onda mu dođe rođak Balki (Bronson Pinchot) koji je zapravo pastir iz daleke mediteranske zemlje Mypos! I od onda njih dvojica žive zajedno. Balki je, ajmoreć, seljačina, i cijela serija se temelji na tome! On upada u nezgodne situacije radi nepoznavanja američke kulture, jezika, običaja i slično. I onda ga uvijek spremni rođak Larry izvlači iz sranja. Kad sam bila dite obožavala sam ovu seriju. Išla je svakog ponedjeljka navečer. Nasmijavala me do suza, a ponekad je znala bit i tužna. Al kad sam malo odrasla, na HRT-u su reprizirali ovu stvar i volila bi da seto opet napravi, a poznavajući RTL to bi moglo bit lako (samo oće li nam se svidit sad kad smo amo reć donekle odrasli). Neke serije ostaju kvalitetne dugo dugo nakon svojih prvih emitiranja na telki (Mućke, Monty Python), a neke jednostavno izgube kvalitetu s vremenom. Ne bi volila da se to upravo dogodi Potpunim strancima!



Serija se pojavila 1986. i snimana je do 1993. Snimljeno je 150 epizoda koje su podjeljene u 8 sezona. Seriju je, naravno kao i većinu serija tog doba, krasila prejebena špica sa odličnom pjesmom u pozadini koja se ne zaboravlja.. Potpune strance danas možete naći na videokazetama svojih prijatelja (vjerujte mi bilo je puno fanova ove serije) koji su to vjerno snimali svaki ponedjeljak.



A možda i HRT poludi preko ljeta pa ih opet reprizira ili pak već spomenuti RTL. Nikad se ne zna!



"Well of course not, don't be ridiculous" (kaže Balki Bartokomous)



Sićate li se njih? Ma morate!

Imam tužnu vijest za vas pojedince! Ja sam Jelenina prijateljica koju je Jele zamolila da napišen ovaj post, jer je ona u bolnici. Imala je prometnu nesreću s motorom i nada se da joj blog neće propasti. Možda za to vrijeme ja objavim neki post, al želin da nam se Jele šta prije vrati, šta i neće baš bit ubrzo, jer nije baš dobro.
jučer mi je dok sam je išla posjetit spomenila neke bračane- kako joj je ža jer je lito sebi upropastila, veliki pozdrav imaju svi njeni prijatelji s bloga pogotovo-THE DOORS FAN, lik iz kaštel starog koji obožava poeziju, te dva predobra bračanina- to mi je rekla da naglasin.
eto toliko od mene, a nemojte dopustit da joj propadne blog!

U trajanju tri dana, u Austriji se održao Nova Rock koncert na kojem su nastupile najveće face današnje rock scene (koja i nije baš nešto) s velikim povratom grupe GUNS N' ROSES.
Iako su prognoze nagovještale kišu, sunčano vrijeme nije ukazivalo da će se nešto takvo dogoditi. Vrime je bilo i više nego odlično, tek poneka kap kiše, ali uglavnom sunčano! Očekivanja od koncerta bila su velika, jer kad na njemu sviraju guns n' roses, metallica, Motorhead, Placebo, Tool, The sisters of Mercy, Sebastian bach (Skid Row), Apocalyptica te mnogi drugi, sigurno je da će provod biti vrhunski.

Festival Nova Rock bio je prilika da se vidi sva vrsta šarolikosti rock 'n' rolla, kako u glazbi tako i u načinu odjevanja, koji se sastojao mahom od kupaćih kostima, iako nigdje nije bilo rijeke niti jezera, što je moglo bi se reći bio jedini nedostatak «festivala»!

Koncertni dan su usijali svi izvođači, posebno Trivium, bullet for my valentine, Queens of the stne age, Alice in chains sa novim tamnoputim pjevačem kojeg su svi velikodušno prihvatili, zatim Motorhead, čiji se bubnjar- šveđanin i veliki navijač Švedske reprezentacije nije htio popeti na pozornicu dok Švedska ne zabije gol. No, kako se to nije događalo, morao je ipak otići, a poslije nastupa je dotrčao u press centar u trenu kad je Švedska u 88 minuti dala gol.

Kad je Metallica došla na pozornicu nastao je urnebes prvom pjesmom «Creeping Death» i nije prestajao 2 ipo sata koliko je koncert trajao. Metallica je tim nastupom proslavila 20- etu obljetnicu od izdavanja albuma «Master of Puppets»-(po meni jedini album od metallice koji nešto valja), te obilježavajući 20 godina od smrti basista Cliffa Burtona. Ekskluziva večeri bio je duet Metallice sa Lemmyem Kilminsterom iz Motorheada u pjesmi «Damage Case».

Drugu večer su obilježili Massive Atack koji novinarima nisu dozvolili fotografiranje, izvrsni Placebo, te The Sisters of Mercy. Sve više fanova u majicama Guns n' Roses je pristizalo, a cijena njihovih majica popela se za 10 Eura.

Trećeg dana, već od početka počeli su se redati izvrsni izvođači. Lider kultnog benda Skid Row, Sebastian Bach, energičnim nastupom, digao je posjetitelje na noge, a Apocalyptica se samo nadovezala. Njihov nastup umalo je pokvarila kiša, no kiša je zaobišla koncertni prostor i otvorila mjesta za Opeth (Bog čuva ROCK), koji su izazvali reakcije, svih prisutnih. Američke superzvijezde Tool, promovirali su morbidne i psihodelične koje su za vrijeme nastupa prikazivali na monitorima. I dakako, šećer na kraju:
- Kada je AXL ROSE sa ekipom uletio na pozornicu nastalo je opće oduševljenje. «Wellcome to the jungle» otvorila je dvoiposatni show. Ali mnogi kažu da su Gunsi pretjerali predstavljanjem svakog i njihovim beskrajnim solažama. No, valja istaknuti klavirsku izvedbu «Ziggy Stradust» od Davida Bowieja. Zadnjih 45 minuta ostavljeno je za najveće hitove i brdo piortehnike koju je zaokružila kiša papirića na zadnjoj «Paradise City»

Zaključak svih je da Axl još ima glas i da izvrsno pjeva, a na pozornici trči kao i kad mu je bilo 20. Nema sumnje da će Gunsi napraviti posao sa «Chinese Democracy» albumom, ali su sve veće i glasnine da će doći do kompletnog reuniora. Potvrda glasninama je došla na Nova Rocku, kada je nakon gostovanja, na pozornicu izašao orginalni gitarist Izzy Stradlin i odsvirao cijeli koncert do kraja.

Velikim vatrometom Nova Rock je završen i ljudi su sa osmijesima na licu odlazili kućama, dok se koncertna karavana nastavlja dalje.
- AXl u novom izdanju s pletenicama na kosi

- i opet axl koji je bio glavna faca fotografa





SPECIAL THANKS TO: slobodna dalmacija i stranici- www.novarock.ab

Moran priznat da ni meni kao ni cilon hrvatskom stanovništvu nije promaknila niti jedna utakmica hrvatske reprezentacije!

Ali ja ne bi sad o nogometu, nego o ciloj ovoj euforiji vezanoj uz balun i koja mi je na vrhu neke stvari! Svaka čast i balunu i nogometu, pa ko voli nek izvoli, al ono sve je popizdilo! Počevši od teške komercijale, medija, trgovina, ljudi...
A ja bi se posebno osvrnila na KOMERCIJALU, koju smo mi tako dobro popušili...
Sjetski događaji uvik su prava prilika za zaradu. Tako je i s ovim svjetskim prvenstvom, baluni i boje dresova raznovrsnih reprezentacija vire iza svakog kantuna. Iz dnevnog tiska ispadaju naljepnice, sličice, posteri... Svit se pretvorija u neizbježnu feštu. Ideš kupit sladoled, a ono puna škrinja onih s natpisima «Gool» i takve šeme. Televiziju ne možete više ni upalit jer će vas zaskočit reklama za pivo, neku mrežu, mobitele, bla bla bla... još samo nedostaju higijenski ulošci ili OB tamponi u boji dresa neke atraktivnije nogometne momčadi. Sve je poludilo, svit je poludija....
I nije tako samo u prizemnim razinama kao šta je pivo, jer u posao su se ubacili i veliki modni kreatori, dizajnerske kuće, izrađivači nakita, satova, informatiče opreme bla bla.... Tako nas pokušavaju uvući u igru. A mi protiv toga nemamo ništa, samo dajte, samo naprid, može, može, nema problema, i ovo i ono.....
Evo ja san prekjučer bila na kavi i na putu do Jazza (kafić u koji zalazin) prolazin kraj CALZEDONIE (trgovina kostima) pogled mi padne na kupaći sa crveno bilin kockicama, a na guzici piše CROATIA. Rekla san samo koliko daleko se može otić...
A to je još ništa.... Vratin se doma i iden do kuhinje uzet jest sebi i pitan mater di mi je nutela, a ona samo pokaže na neki balun na polici. Zamislite.... I nutelu su stavili u stakleni balun, a moja je luda mater to kupila jer je brat tija! Zamislite košta negdi 55 kn- i kad tako svako malo dite zapne za nutelu u nogometnoj lopti, firme zarađuju, ali doma lova se smanjuje zbog gluposti...
Ooooooo, ako ste mislili da je to sve, varate se!
Za dizajnere za koje se inače smatra da imaju nekog posla, sve manje ljudi počinje virovat u tu činjenicu, jer su štovana gospoda GIRGIO ARMANI i druga faca PAUL SMITH, dizajnirali nogometne lopte! Da, da, dobro ste pročitali, i to ne obične, nego ARMANI- zlatnu, dok je SMITH- šarenu- kakva mu je i odjeća!

Pa sad vi i da hoćete pokušajte izbjeći pošast koja se zove nogomet!
Znan, znan, koliko se trudili, nemožete!

UTJEHA KOSE
A.G.Matoš

Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.

Nism plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.

Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjeh htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,

U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja, još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.





NJENA JE HALJINA BIJELA
Zvonimir Golub

Riječi od pijeska i stakla
Razbile su oluje
I krhotine stoje
U glu mome i tvome
Rasuo ih je vjetar
I jedva da ih čujem
-zvoni pogrebno zvono,
u zoru, osuđenom.

Tvoja je haljina bijela
Ruzmarin, da li cvate'
Zrno soli na licu,
Kutija mahovine.
Miriše tvoje rublje
Na stolu, kad mislim na te
Po snijegu koji pada
Sa zemlje u visine.

Ona koju sam ljubio
Ona je koju ljubim,
Njena je haljina bijela
I pod njom raspet ležim.
Netko je bio ovdje
I još se vide zubi
Na plahtama od lišća
Po kome opet sniježi.




SIŠLA JE
Charles Vildrac

Sišla je malkim stepenicama
I sjela.

Glavu je ljupko sagnula
Malo u stranu;

Sklopljene su ruke usnule
U njenom krilu;

Prekrižila je noge pred sobom,
Jedno je malo stopalo
Pružila prema nebu.

Morao je doteći to stopalo,
Da bi prošao
I morao ju je vidjeti.

Vidio je njen zglob i poželio
Da uz nju bude u kolu
Gdje treba stisnuti ruku
Više no obično.

Vidio je liniju njenog ramena
I poželi da ga obavije
Mekim šalom.

Osjeti želju da joj gleda usta
I bijaše to početak svega.
Osjeti želju da joj vidi oči
I bijaše to uzrok svemu.




BLIZU I DALEKO
Jože Smith

U zagrljaju ležali smo
I nježno, nježno šaputali smo

O ljubavi, o tome kako
Gore nam srca pojednako,

I znam da ti si, poput mene,
Pomišljala na ono vrijeme

Kad smo bili razdvojeni,
A rastanak je tebi, meni
Davao više nego što daju
Ti poljupci u zagrljaju.




SAZVUČJE
Lydia vadkerti- Govornikova

Ako mi se približiš
Kao u davnoj pjesmi
Koje si riječi davno zaboravio
Postat ću neizbježan napjev
I pjevat ću te pogrešno.

Ako mi se približiš
Kao zagonetci
Koje rješenje već znaš
Postat ću težak problem
Tajnom za samu sebe.

Ako mi se približiš
Kao čistoj stranici
Na kojoj pišeš o meni pjesmu
Postat ću pjesmom o tebi
I znat ću te naizust.




ZALJUBLJENA
Paul Eluard

Na vijeđama mi ona stoji
I kose su joj u mojima
Ima oblik ruku mojih
Očiju mojih boju ima,
U mojoj sjeni ona tone
Kao kamen u nebesima.

Oči joj uvijek otvorene.
I spavati me ne puštaju.
Njezini snovi u punom sjaju
Tjeraju sunca da ishlape,
I čine da se smijem, plačem,
Da govorim kad neman o čem.




MOST MIRABEAN
Guillaume Apollinaite

Ispod mosta Mirabean teče Sena
Tu ljubav nam
Prošla je kao pjena
Radost stizaše bol bje sjena njena
Dođi noći kucaj sate
Prolaze dani čekam na te

S rukom u ruci
S licem o lice smo stali
A dotle pod
Mostom naših ruku mali
Vječnih pogleda umorni hrle vani
Dođi noći kucaj sate
Prolaze dani čekam na te

Odlazi ljubav ko ova voda duboka
I ljubav nam
Što život je spora toka
A tako je nada žestoka
Dađi noći kucaj sate
Prolaze dani čekam na te

Proći će dani i tjedni poput trena
I prošli čas
I ljubav sve je ko pjena
Ispod mosta Mirabean teče Sena
Dođi noći kucaj sate
Prolaze dani čekam na te.

Ja san legla prije 2 ure i sad san me mobitel probudija, jer ka ono zvoni mi alarm za u školu! Bila krizma, bila san najlipša, nisan umišljena, nego je bilo tako, vidit će te slike.... al nešto kasnije jer mi se sad neda oko toga bavit! nije pohvalno, al sinoć san se satrala, al ono, gravitacijska točka mi je bila sjebana! Uglavnom, alkohol nije bija u pitanju! A party je bija dobar, čak mi je i muzika bila amo reć ok! Ajme, neman volje, javit ću se ja sa slikama!

Ja mislin, da san ja jedna od rijetkih koji vole čitat lektire, ali ode san objavila jedan sprd za svaku pročitanu lektiru, neke su čak i opjevane:

WARNING: Ne koristiti pri pisanju lektira!!!

ODISEJA: Odisej: «Ne dirajte mi ravnicu, jer ja ću se vratiti...»
- Tražin put

HAMLET: Hamlet: «Da ili ne, znam da nije lako...»
- mijenjam kostursku glavu za protuotrov, hitno!!!

PROSJAK LUKA: Otvaran račun u Švicarskoj banci!

ROBINSON CRUSOE: Mijenjan špilju, dobro uređenu, s vrtom i ogradom na osami za stan u Yourku.

SUZE SINA RAZMETNOGA: «Oprosti mi pape...»

ZLOČIN I KAZNA: Raskoljnjikov Sonji: « Ostani, ovu noć kad svi mi prijete ostani...»
Raskoljnjikov u policiji: «Mama, just kill the man...»

LOVAC U ŽITU: «I want to break free»

OTAC GORIOT: Delphine i Anastasie: «Tata kupi mi auto, biciklu i romobil...»

PREOBRAŽAJ: Gregor Samsa: «Ja sam totalno drukčiji od drugih...»

ANJA KARENJINA: Skupljam vlakove

STARAC SANTIAGO: Kupujem veliku ribarnicu ili mijenjam za stari čamac uz nadoplatu!

GOSPODAR PRSTENOVA: Sauron: Izgubljen prsten! Molim nalaznika da ga donese na adresu: Crna Kula BB, Mordor.

FAUST: Prodajen dušu po povoljnoj cijeni

Evo van još slika i sličica:


























AAAAAAAAAAAA uglavnom ima tu dosta ljudi, previše da sad nabrajan ko je ko, al ono, mene valjda pripoznajete (ova šta jede travu, znan bolesno, ali bili su to oni trenutci high life života) aj snađite se ako van se da, a ako ne i ništa!!!!

Evo bilo je i vrime da se vratin, pa da se malo javin..... Srida je prošla! Napokon! Na pola uspješna, al bitno je da je taj školski dan završija! Da ne davin sa školon, neću više o njoj.... Ako da sada niste primjetili, ja obožavan poeziju i zato ću objavit 2 prelipe pisme, ono, meni najdraže.... eto i bit će tu još par slika sa prijine krizme! E,a meni je u nedilju krizma! Ima da mi svi čestitate! : ))))) A koliko će tek onda bit slika, al ono pravih. Ove su bezvezne , al neka neman nešto inspiracije za nekakvi sastav, pa malo gledajte, da ne bi uvik čitali...

BARBARA
Jacques Prevert
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici sijama
Smješkala si se
A ja, ja sam se isto tako smješkao
Sjeti se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijemom sklonuo
I on te zazvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručje
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje ja volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad ovim sretnim gradom
Ovu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom Quessant
O Barbara
Kakve li blezgarije rat
Što je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svome stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav nestao ili još uvijek živi
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao što je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno
Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza čelika krvi
Posve jednostavno oblaci
Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od kojeg ne ostaje ništa.


- ajme ima nas hrpa ko će ih brojit, ugl nisu važne, dosadne su.... osim mene he he i kate....

- evo opet ista hrpa, ma triba se čekat slike s moje krizme, to će bit show!!!!


JEZERO
Alphonse de Lamartine
Zar gonjenima uvijek morim obalama
U vječnu noć, ko bespovratni san,
U more ljeta bacit nije dano nama
Sidro bar na dan?

O jezero, tek jedna godina što prođe,
A tu, gdje nju je svaki očekivao val,
Gle, sam sad sjedim ja, gdje ona dođe
Sa mnom sjest na žal.

Udarao si šumno o visoku stijenu
Nagrizajući ko i sada kamen krut
A vjetar s tvog vala nosio je pjenu
Sve do pred njezin skut.

Da l' pamtiš kad smo došli jedno veče
A s nema na val tamni rosio je muk
Tek iz daljine, ko da veselo vodu siječe
Ču se skladni zvuk.

Najednom divna riječ se dragoj usni ote,
A obala se ozva jekom isti čas,
I val bje tih dok drag i pun ljepote
Drhtnu njezin glas:

«O vrijeme, stani čas, nek malko dulje traje
let tvoj nesnosan!
Da užijemo sve do kraja, što nam daje
Najljepši naš dan.

Ta nesretnik je dosta, što im preko mjere
Dug je taj tvoj čas
Za nihov dan se skrbi, što ih patnjom ždere
Pusti, sretne, nas.

Al ja uzalud molim vrijeme neka stane
Bijeg je njegov živ
Ja velim noći lakše, al sjaj zore rane
Već je razbi siv.

Tad volimo se! Nek to vječnost bude mala
Ljubav, ja i ti!
Jer svijet je brod bez luke, vrijeme val bez žala,
Prolaznici mi.»

O ljubomorno vrijeme, zar to pjanstvo noći,
Kad ljubav plaši nas ko svježi potok tlo,
Zar brzo nestat mora kao što će proći
Dan što nosi zlo?

Zar sve je prošlo? I da nikad se ne vrati,
Zar od sveg neće ostat ni najmanji trag?
I vrijeme što ga ote, neće l' opet dati
Čas taj, tako drag?

O vječnosti, o prošlosti, gdje vaša tama,
Sad skriva naše dane, recite mi bar!
I hoćete li ikad zanos vratit nama
Taj oteti dar?

O jezero, o spilje, mračna šumo, stijene,
Vas vrijeme štedjet i pomladit ima moć!
O prirodo sačuvaj barem uspomene
Na tu divnu noć!

Pa bilo to u tvome miru ili buri,
O jezero, u humku ko stijena plast,
U tmurnoj vodi tvojoj gdje boravi suvi
Gledaju svoj rast!

Pa bilo to u lahoru il treperenju lista,
U šumu vode što ga žal udvaja tvoj
U zvijezdi srebrnoj što na tvom valu blista
I sjaj motri svoj!

I neka povjetarac, trska što se njiše
I zrak tvoj ugodan ko mirisava so,
Nek progovori što čuje, vidi diše:
« Ljubav bješe to»

E ljudi, ja jednostavno neman vrimena da dilin komentare i uopće da vodin ovaj blog, bar još nek prođe ovaj jebeni tjedan pa ću vam sve vratit dvostruko!!! Muči me ova škola... ja jednostavno neznan šta da radin. Ono, psihički san totalno satravena, užas, ej. Dođe mi dansas pofesrica iz "Novčarstva" i kaže mi da iden na popravni.... Ej, ono svit mi se srušija, imala san na polugodištu 4,5,5- i kučka mi zaključi 4, dok sada u 2. polugodištu iman 5 i dobila san sad asa i ona kaže da iden na popravni. Ja jednostavno nemogu virovat, šta san ja toj ženi skrivila, da me toliko tlači. Ja neznan koji je kurac ovin prosvjetnim radnicima, al ono, hitno im triba psihijatrijska pomoć. Staroj još nisan rekla za asa, ona misli da ću ja to imat 5, a ova me već bacila. Ajme upucat ću se, neznan šta da radin, očito će meni tribat psihijatar kako bi izgurala ovaj tjedan u školi! Evo van primjer moje sride:
1. SAT: ispit iz matiše
2. SAT: pita me Engleski
3. SAT: pita me povijest- iman odgovarat 16 lekcija
4. SAT: ispit iz Hrvatskog
5. SAT: moran odgovarat Energetiku, jer mi je to zadnji put da je iman, a neman ocjenu
I sad mi recite ko bi ovo izdrža!!!! Ni tovar ne bi, a ne ljudsko biće! Pun kurac mi je više škole, jer bez nje si škovaca, a sa njom završiš kod psihijatra, jer svi mentalno taru! Za popizdit! E i sorry na ružnin ričima, al ono tibala san se ispuvat!!!!

E i nešto bi rekla liku sa linkom SLASH: Sorry momak, al ja jednostavno ne mogu na tvoj blog, jer me izbaci, pa stvarno sorry šta ti nisan zahvalila na komentarima! E volila bi da mu neko od vas ovo prenese, ako on ne vidi!

STAIRWAY TO HEAVEN- NAJBOLJA ROCK PISMA SVIH VREMENA

Najpoznatiji hit čuvene hard rock skupine LED ZEPPELIN, klasik STAIRWAY TO HEAVEN, proglašen je najboljom rock-pjesmom svih vremena, prema posljednjem istraživanju radiopostaje PLANET ROCK. Iako nikad nije objavljena kao singl, pjesma s 4. albuma Led Zeppelina iz 1971. godine jedna je od najvećih uspiješnica u povijesti i vjerojatno zbog toga nagrađena s čak 70% glasova britanskih glasača. Sam Plant je naglasio kako je zanimljivo što je pjesma postala tako popularna, pogotovo zato što se radi o skladbi koja traje 8 minuta, koja nema refren i gotovo niček. Bilo kako bilo STAIRWAY TO HEAVEN je postala najbolja rock pjesma svih vremena!



Zeppelinovci su u top- tenu zastupljeni s još dvije pjesme, i to s himničkim žesticama WHOLE LOTTA LOVE i ROCK AND ROLL.



Skupina LYNYRD SKYNYRD nalazi se na drugom mjestu s pjesmom FREE BIRD, a ne sa SWEET HOME ALABAMA, kao što su neki očekivali!



Legendarna grupa QUEEN, koja je ovih dana najavila turneju s pjevačem Paulom Rodgersom ( FREE, BAD COMPANY), zauzela je treću poziciju sa simforock baladom BOHEMIAN RHAPSODY.




A dok je čuveni i mnogo puta citirani riff odve hit SMOKE ON THE WATER, grupe DEEP PURPLE, do četvrtog mjesta. Ja bi ipak umjesto Smoke on the water izabrala CHILD IN TIMe, jer je daleko bolja pisma, ali to je britanski izbor!



Ljestvicu najboljih rock pjesama svih vremena upotpunjuju još i PARANOID, grupe BLACK SABBATH:




Zatim- HIGHWAY TO HELL, grupe AC/DC:



I... ALL ALONG THE WATCHTOWER, gitarističkog leadera JIMIA HENDRIXA:





I NEŠTO SASVIM DRUKČIJE...
AKO IMATE VOLJE PROČITAJTE I OVO, JER KO POČNE, PROČITAT ĆE DO KRAJA

JA U LJUBAV (NE) VJERUJEM
I guess you think you know this story.
You don't. The real one's much gory.
The phoney one, the one you know,
Was cooked up years and years ago
And made to sound all saft and sappy
Just to keep the children happy...
READ IT...
Opće je poznata činjenica da smo mi tinejdžeri trenutno u jednom tranzitnom životnom razdoblju u kojem se profiliramo, stječemo nove stavove i bla bla bla...
I tako se naše pubertetsko osciliranje često naziva nezrelim, smiješnim, buntovnim...
Pa dobro, možda smo zbilja takvi...
No sada dolazimo do bitnog dijela LJUBAV. Što je to ljubav?
Neću vas gnjaviti filozofsko- socijalnim definicijama ljubavi. Jednostavno ću vam reći (jer samtram da je krajnje vrijeme da se upoznate sa činjeničnim stanjem): ljubav je glupost. Neizrecivo teška i bestidna glupost. No, krenimo ispočetka...
Ljudi, prvi nas je zaokupio Disney sa svojim adaptacijama klasičnih priča, pričica o Pepeljugi, Trnoružici i svim drugim pijanim glupačama... Uglavnom, svaka od njih je lijepa, pametna, plava, šarmantna, simpatična, neodoljiva, dobrog raspoloženja bla bla bla...
Jeste li ikada čitali u bajkama da je Snjeguljica obična kleptomanka i alkoholičarka koja se svakodnevno opija i fizički zlostavlja patuljke bez seksualnog identiteta? A njezin princ je obični metroseksualac, koji se okolo zabavlja s Pepeljugom? Ili da je maćeha zapravo frustrirana baba u klimakteriju željna mladog mesa?
To niste čitali? Naravno da niste...
Eto, ovo vam je bio argument br.1. Tražite još? O.k izvolite...
Po meni je najgluplji dan u godini Valentinovo. Gluplje od toga ne može. Svetkovina ljubavi? Ha ha ha...
Jeste li ikad razmislili koliko se na Valentinovo proda svih ljubavnih gluposti... Jeste li iakd razmislili koliko se zarađuje na toj «ljubavi». Rade se parfemi, čokolade, pišu se pjesme, izdaju knjige (tipa: kako ga osvojiti?, snimaju se filmovi, bla bla bla...).
Suočite se s činjenicom: ljubav u 21. stoljeću je biznis... običan biznis...
Idemo malo sa znanstvene strane. Tu vašu «ljubav» možemo jednostavno obajsniti koristeći 2 pojma: HORMONI i NAGON. O hormonima znamo više manje sve, oni su zaslužni za naša «maštanja», seksualnu aktivnost. A nagoni? Pa i to je jednostavno. U čovjekovu genetskom sustavu definiran je niz nagona, poput nagona za razmnožavanje... bla bla bla....
Osjećaji? Osjećaji su rezultat kemijskih procesa i često su produkt naše podsvijesti kojom upravljaju nagoni.
A brak? Aha... i to vas zanima? A znate li gospodo draga koliko brakova danas završava razvodom? Znate li da je brak institucija na zalasku? Znate li koliko ljudi uviđa apsurdnost takvog vezanja? A znate li da mi živimo na brdovitom Balkanu, u kojem nam naše zaostalo društvo nalaže i nameće dosadne stereotipe o braku. I to od malih nogu (spika. Ajme ća si lipa, a oćeš li se ti udat za moga Antu, a?) postoji niz «pravila» koja nam se nalažu...
Završit ćeš školu, faks, naći posao, dobru ženu, onda će te se vjenčat, dobit će te na dar par miksera, perilicu rublja, televiziju... Krajni cilj vam je kuća u cvijeću, novi auto u garaži, dvoje djece i pas ili mačka. Eto vam našeg društva...
Još je smješnija sljedeća situacija: On ima 23 godine, neiživljen, neozbiljan, nezaposlen, živi sa starcima... Ona ima 19 godina, misli da su muškarci jedina svrha življenja, ima IQ ovce Dolly, nema pojma koju je srednju školu završila... On i ona su skupa VEĆ 5 mjeseci. On spava s njom (bez zaštite). Ona zatrudni. Oni se u biti uopće nevole.
I što sada? Pa naravno, po pravilima našeg divnog društva, oni se moraju vjenčat. TOČKA. A kakav će to biti brak? Uglavnom, nakon 20 godina zajedničkog buđenja, njoj će smetati njegov zadah i lice, anjemu njezino disanje. On se za obitelj neće brinuti 2%, radije će otić sa društvom na pivu...
Krasan brak, nema što...
I pitam ja vas, kakva je to ljubav? Gdje je ljubav? Zar je ovo ljubav?
Budite pametni, osvijestite ste dok ste mladi, zaboravite ljubav. Jer ljubav je izišljotina, ona je čovjekovo stanje pokrenuto kemijskim i socijalnim procesima...
Suočite se s istinom koliko god ona teška i surova bila...
Ili nastavite sanjariti o savršenom partneru, ajde trčite... počela vam je neka od vaših SAPUNJARA!!!

No more Princes, no more money.
I have had my taste of honey.
I'm wishing for a decent man
They're hard to find. D'you think you can?

Ko pročita ovo, svaka mu čast. I znan da će bit komentara na moj tekst, NEGATIVNIH, ali ljubav je zaista glupost, pročitajte i uvjerite se!

SJEĆANJE!
...sjećam se kad smo bili jedno ja i ti,
odsjaji kiše u čaši koju je jedna kap uspila razbiti...
...sjećam se svega,
i onog što sam odavno trebala zaboraviti,
sjećam se okusa tvojih usana,
koje nisam smila ljubiti...
...znam, ne mogu zaboraviti, sve kad bi i htjela,
pitam se zašto sam te voljela, a nisam smjela...
...oprosti za jednu ljubav,
za sve riječi koje je kiša isprala,
i što god učinio,...
... oprosti što sam se Jelena zvala...





SUZE ZA KRAJ
...gledao sam tvoj obraz,
i pružio ti ruku,
svoje oči zatvorila si,
da ne vidim ljutnju...

... dodirnuo sam tvoju kosu,
nisi se pomaknula,
iz zatvorenih očiju,
vidim suzu da je kapala...

...otvorila si oči svoje
i pokušavala reć mi nešto,
no suze su bile prejake,
a riječi znače nešto teško...

... na licu svome osjetih suze...
opet me taj osjećaj obuze,
opet me zabljesnu tvoj sjaj...
Ali ipak... bile su to suze za kraj...





... Sjećam se, bilo je jedno veče,
ni toplo, ni ljetnje, ni zvjezdano,
sasvim obično jesenje naše i najljepše.
Tvoje usne meke, daleke
Ipak stvarne, vrele ko kestenje.
Tvoje oči plave, sanjive, na trenutak moje,
Nestvarne kao svitanje.
Tvoja kosa zamršena, kao moja ljutnja
i... i tvoja šutnja

Da, ponekad stvarno neznam
Što nosiš u sebi,
Što nosim u sebi,
Al' do osmijeha jednog uvijek mi je stalo
Pa i kad mi u očima suze blistaju.
A sad su mi oči tako velike,
Vlažne od suza...

Želim tvoj pogled i dodir tvoj želim...
Tvoje oči plave, nježne, utješno daleke
I znam da ni jednu jesen
Neću voljeti kao ovu prošlu,
Koja mi je poklonila tebe,
Tvoj osmijeh i tvoje oči...

A sad bi željela da pričam i šutim,
Zajedno s tobom
I da ti šutnjom ispričam
Koliko mi značiš!





Sutra ili prikosutra dolazi fenomenalan post! PEACE

KAKO JE DIVNO BITI TINEJDŽER U SPLITU!!!
Ma možeš mislit!!!

Split. Drugi najveći grad u Republici Hrvatskoj. Dalmatinska metropola. Imate sedamnaest ili osamnaest godina. Lito ste proveli fenomenalno, dolazi zima, dolazi «splitska zima», bura koja šiba 100 km na sat, prazne uličice, sunce zalazi već oko 5 uri popodne, uglavnom grad je mrtav. Vi ste maldi, puni adrenalina, željni zabave u «splitskon tupilu». Hormoni divljaju, petak je ili subota, mora se vani, a vrime nikakvo...
Ali vi jednostavno morate pobić «tamo di je zabava»... A sad dolazimo do esencijalnog pitanja «Di je zabava u Splitu zimi?» Di tinejdžeri mogu otić zimi? Neki kafić? Neee, ionako smo po cile dane na kavama! Dobre stare Baće? Neee, tamo smo ipak visili cilo lito, uostalom tamo nema ništa...
Jedina solucija koja van ostaje su dva poznata splitka kluba (čija imena vam dalje neću spominjat, jer čak i tužba može past, stoga živjela SLOBODA MEDIJA). Od ta dva poznata kluba, prvi je najpoznatiji u svijetu mladih, njega ću zvat KLUB... I tako vi cure, satima stojite isprid ogledala, šminkate se, uređujete, birate robu, obavezno ŠPICOKE- koje su davno OUT. Momci isto tako, «malo» se spremaju (svi uglavnom na isti kalup, majica na kojoj piše FBI, Brasil, Italija... ili kričavožuta «jamajkanska košulja»...)
I tada sedamnaestogodišnjaci i osamnaestogodišnjaci kreću u akciju. Prvo se tribaju nabavit pozivnice ili flyrei. Uspjeli ste? Super!
Dolazimo isprid dotičnog kluba. Gužva. Velika. Svi se guraju, neki žicaju pozivnice....
Idete ući? Haha... Sada se idemo upoznati sa dva pojma, prvi je PRAVILA KLUBA, a drugi je SEKSUALNA DISKRIMINACIJA:
Idemo na prvi... PRAVILA KLUBA. Kažu da ne može ući NITKO tko ima ispod 20 godina. A tko zapravo ulazi? Prikažimo to ovako: od 100 posjetitelja, 60 je ispod 18, a 20 ispod 19. dakle oko 80% posjetitelja, prema pravilima uvaženog kluba, ne bi uopće tribali bit unutra. Čemu pravila? Pa da se krše rođo... Jesmo li u Rvatskoj il nismo?
No, imamo mali problem, on je vezan uz drugi pojam... SEKSUALNA DISKRIMINACIJA.
Naime maloljetnici uđu u klub, ali 70% njih su ženske osobe, čitaj djevojčice.
Tako imamo neke šesnaestogodišnjakinje i sedamnaestogodišnjakinje koje mamici t tatici kažu da će prispavat u prijateljice i gledat neku sapunicu, piti vrućučokoladu i sanjariti o Brad Pittu. A kad ono, srede se, našminkaju, obuju štikle od 20 cm, minjak, topić dubine perzijskog zaljevai otuđu u Klub (čitaj. Mi smo male droljice). Tamo ih naravno gospoda izbacivačipuste, svjesni činjenice da su to obične balavice. No ako se koji muški maloljetnik od 17 ili pak 18 godina pojavi na ulazu, teško da će ući. Dakle pojam SEKSUALNA DISKRIMINACIJA tu dolazi do potpunog izražaja... Sada u klubu imamo brdo maloljetnica kojima je sve ružičasto u životu, a s druge strane tu su i neki stariji pajdaši koji lete oko tih maloljetnica i jedina zanimacija in je «uvatit» koji žensku... Znate već na šta ciljan... Prvo alkohol, pa onda sex... A da ne počnen i o muzici koja se tu pušta...
I tako, to van je veliki klub i veliki Split .
Zato svi pokušavaju ući u Klub, a Klub sustavno krši pravila, bez ikakve zdrave logike provodi neke svoje, nama nejasne odredbe. A kuda bi tribali mladi u Splitu? Pa evo vam savjeta kolege, subota navečer. Skuvaj čaj, kupi kutiju Domaćice, upali svoj najdraži Cd, uz to i neki film, ili visi na Internetu, ili... A kad se zapitate ŠTA SE OVO DOGAĐA?, samo se sitite činjenice da ste tinejdžer u Splitu. Želite još jednu činjenicu? Može, evo van je:

Klub i glazba u Splitu= Studio 54 u samostanu

hihihi

Special thanks: to rokerica, koja je svojim novim postom dala ideju za ovaj moj post!

Slušan tišinu govora... Zid govori. Priča o životu. O kojem životu? O tome da će mo svi umrit! Ali zašto? Zašto onda postojimo? Rodimo se i već je ispaljen naš metak, samo je pitanje vrimena kad će mo ga dostići. Možda svojom nadljuskom mržnjom prema svemu šta traje. Čitav život živimo prestrašeni, oblikujući se u automat koji osjeća samo potebu da izbjegne taj metak. Kaznu zarađenu rođenjem. A vrime nam se smije za vraton. Znamo da nas negdje čeka, da skrati nam put smrti! Živit ili umrit' Tražit ili čekat? Znan, doć će vrime kad će nas metak oslobodit svih dužnosti života i povesti na vječna počivališta. Ali sve ovisi... O čovjeku... Pokušavan pribrati misli. Sve je izmišano. I boje se prilivaju na neki čudan način. Sidin nepomična, a beživotnost mi trepti u očima. U ruci držin šalicu crne kave. Otpijan guc po guc tog napitka, lipog na gorak način! U misli mi se nekako došulja on, iako bi ga tribala negdi zagubit. Metak mog života! Zašto mislin o njemu? Jesan li ga pronašla? Je li on pronaša' mene? Zar je ovdje kraj? Ali, ja, ja ne želin kraj! Koncetracija mi pada. Ovisna san o njegovom prisustvu. Pred njim san ono šta jesan. Ponekad me natjera na plač i tada ga ne želin, ali ima i trenutaka kada bi volila da me stigne i prikine ovu tjeskobu i probleme šta me guše. Nastavljan sanjarit, otvorenih očiju, budna. Um mi se očisti, kristalizira. Ja postojin! Još san tu! I znan šta mi je činit. Ispijan kavu, do dna. Ustajen. Sve je normalno, na svom mistu. Zaboravljan na metak. Odlučila san. Želin živit. Palin cigaru i odlazin van!








ODLAZAK
Cijelu zemaljsku kuglu prekrila je tama,
Ne bilo kakava nego tama života.
Tjeskobe postaju nepodnošljive,
Ljudska oholost i strast osvećivanja sve su veće.
Život polako zamire,
A snaga smrti jača.
Ah, kako je to sarkastično?!
Nema me, a još san tu!
Tama smrti je u meni i polako izbija na površinu,
Nema, nema života!





ŽIVOT
Veliki traci svjetlosti
Obasjaju tvoje nježno lice.
Ali svjetlost s vremenom nestaje...

Tvoje lice više nije tako nježno...
Zraci su sve slabiji
I nestaje polako
Svjetlosti s njima i
Život.



Ovo san objavila inspinirana jučerašnjom objavom o odlasku, drage osobe. Ne bi volila više ništa napisat o ovome, ali evo, Pero, da imaš i ti dio, na mom blogu. Jesan li ko tvoje kaštelanke?

Obećala san slike, pa evo, bit će ih:
- ovo smo ja i Žan (frontman of my group)

ovo smo ja i Kate- moja najbolja prija, to je još bilo dok san ja imala piercing na usni, a ona na bradi, ali prošlo nas je pa više ne nosimo ništa!

- to je bilo za moj 16-esti rođendan, davno, davno, svi smo se prominili, ali neka... slika je šema

- ja i kate

- ima nas dosta

- ja i sučo- moj najdraži lik s ove planete, ujedno i rasturač na gitari, novi jimi Page! Nego, reci ti meni Sučo, je li ti mlatiš majmuna???? ( he, he ovo je njegova izreka, u biti pitanje)

- ovo je bija pravi party, eee da se vratit tada. Inače, na slici smo ja i moja prija Matea!

Za par dana stavit ću neke novije slike i zanimljiviji post. Muče me ove alergije prolitnje, tako da mi je cilo oko sjebano, pa neman volje za ništa!!!

Danas iden u metropolu, odnosno u Zagreb, pa me stoga neće bit dva dana, a uspijen li se javit, napisat ću nešto dobro. Možda se javin prije nego šta pođen, ali to je samo možda, pa ću ubacit slike svog benda i ekipe. See you soon. PEACE

SEKS, DROGA & TURBO FOLK

Znače li vam šta imena Mile Kitić, Seka Aleksić, Mitar Mirić, Dara Bubamara...? Ne, to nije orginalna postava Abba- e, to su ljudi na čiju se glazbu tribate naviknit u rekordnom vrimenu jer su upravo oni nositelji nove pošasti koja hara komplementima Europske unije, ili da buden preciznija- Balkanom.
Turbofolk je jedan od najjačih pokreta među mladima, još od doba djece cvijeća. I dok su se tada nosile postole s debelin đonom i zvone, danas se nose lakirane crne cipele, sa što većon zlatnon kopčon (zna se da je najbolje kad «...pomeša ove noći crnu i zlatnu...»). Naši đikani, na crnu kosu stavljaju blagi sloj gela, voska pjene i malo maziva da bi frizura bila postojana cilu noć, a da bi styling bia potpun, za džep obavezno tribaju bit prikvačeni ključi od Mercjedesa ili BeMWea. No, ako koji nesretnik nema neko od dva navedena auta, nabavit će bilo koje drugo i uvjeravat sve oko sebe da je «i tako bolje kupit nešto jeftino, bar neće izgledat ka oni đikani po gradu». On svog limenog ljubimca voli nazivat i različitim imenima ka' šta su. pila, mašina, zvjerka, makinja...
A ako slučajno nema pilu, spreman vas je satima uvjeravati da «upravo planira kupit neku polovnu kokicu i da se zaposlija kod strica u njegovoj kafani samo da bi mogo otplatit auto», a onda će «kad skupi još para, zatamnit stakla i stavit neki širi auspuh jer mu se ovaj ne čuje baš iz druge u treću.» Još vas malo uvjerava kako je to staro auto , ali « vuče bolje od Matkova Mjercedesa» te vas usput pozove da svratite koju večer u kafanu jer se tamo «pušta dobra cajka, samo nove stvari».
A nove se stvari isplate poslušat (ka ono). Ako sumnjate u to (ne nismo, nikako) obratite pažnju na sljedeće stihove: «Zapaliću pola grada odeš li od mene sada, ne daj da mi duša strada i ne idi nikada...!» Zvuči kao himna dobrovoljnog vatrogasnog društva!!! Šta bi onda rekli na lekciju iz matematike i fizike: «Pola vino, pola voda, sve se ljulja osim poda...», geografije: « krenuo san ja iz rodnog Splita grada preko Rijeke, Ljubljane do Zagreba...» ili možda «hrvatskog»: Udara u glavu ko šampanjac, njeno malo, gltako crno koleno...» Unatoč kvaliteti teksta, glazbe i aranžmana, turbofolk ipak plijeni- izgledom. Kada vam Selma Bajrami piva: «Kakvo telo Selma ima», dobijete uvid u to kakvo telo Selma ima. A Selma ima veći broj grudnjaka nego cipele. To je ono što obilježava turbofolk, kako je opjevao i veliki pjesnik Joksimović: «telo vreteno, svaki pogled u srce me dira...»
No mora se prizati da bi na turbofolk tulumu i Neven Ciganović naša curu. Da, naravno, razlog eventualnog odlaska na cajke star je koliko i ljudski rod- žene. I bude toliko žena da sve pršti od neukusa te pomalo podsjeća na legaliziranu prostituciju. Dođeš sa šta boljin auton, platiš par tura, pa dilema: «Kod tebe ili kod mene», a kraj ja uopće ne bi nazvala happyendom, iako mnogi preferiraju taj izraz.
Ako san van ovin tekstom probudila želju da odete na cajke, s vama nešto nije u redu, ako nisan, smatrajte se normalnon osobon.

Ovo nije cajka:









SVE ŠTO NE BISMO ZNALI DA NEMA SAPUNICA
Ili životne vrijednosti kojima nas uče sapunice

1. Muška dica, rađaju se kao plod ljubavi, a ženska nastaju kao rezultat prolazne avanture i zablude, te često bivaju ostavljena u kartonskim kutijama
2. Kosa raste 30 centimetara godišnje
3. Urođena sljepoća ili oduzetost je izlječiva, ponekad operacijom, ali češće dodirom!
4. Ako prominite frizuru, ime ili boju kontaktnih leća, nema šanse da vas itko, pa čak ni vlastiti suprug ili brat pripozna!
5. Jednojajčane blizance nije sposoban niko živ dobro razlikovati!
6. Udarac u glavu usmrćuje na mjestu.
7. Ako imate slabo ili čak nikakvo obrazovanje, uvik možete radit kao medicinska sestra i to u svim područjima rada.
8. Svaki ubojica koji drži do sebe svoje planove prvo povjeri svećeniku u ispovijedaonici jer zna da će on to svakako sačuvati za sebe.
9. Rodbinske veze najlakše se otkrivaju pri transfuziji krvi ili uoči vjenčanja.
10. Najjezgrovitije životne mudrosti izlaze iz usta trogodišnje dice ili staraca na samrti!
11. Genetika nije uvik u pravu: čak i ako su vam roditelji patološki lažljivci , okorjeli kriminalci i hladokrvni ubojice, to nikako ne znači da ste vi predoodređeni za to. Naprotiv, velike su šanse da postanete istinski kreposna osoba.

Special thanks to: Esmeralda, Marisol, Emperatriz, Guadalupe, Stočar i takva ekipa...
AND special thanks to TREMA


Ajme koje dvi lipe teme, a: SAPUNICE i CAJKE , nema bolje kombinacije!!!

This is me: